Juraj Dobrila

panorama

Biografija




RUKE ISTRI, SRCE BOGU

Program obilježavanja

150. obljetnice ustoličenja biskupa Dobrile
i
30. obljetnice ujedinjenja istarske crkve

Highslide JS

Highslide JS










Highslide JS

JOSIP ŠIKLIĆ

DR. JURAJ DOBRILA PREDVODNIK HRVATSKOG NARODNOG PREPORODA U ISTRI

 

Izlaganje za sudionike Trećeg hrvatskog simpozija o nastavi povijesti prilikom njihovog posjeta Pazinu, 27. ožujka 2008.

Od rodnog Velog Ježenja do biskupske časti
Djelatnost Jurja Dobrile u Istarskom saboru i Carevinskom vijeću

Predvodnik hrvatskog narodnog preporoda u Istri

Hrvatski narodni preporod počeo je u Istri kada je nakon pada Bachova apsolutizma u Austriji, Listopadskom diplomom (1860.) i Veljačkim patentom (1861.), uvedeno ustavno stanje, u prvom redu javnim djelovanjem biskupa dr. Jurja Dobrile. Carlo De Franceschi (1809.-1893.), povjesničar i politički djelatnik, jedan od preteča i vođa iredentističkog pokreta, Istranin iz Gologorice, u svojim je autobiografskim sjećanjima zapisao da je biskup Dobrila bio početnik narodnog pokreta u Istri i najoduševljeniji pobornik i apostol hrvatske narodne misli u Istri. 1

Close Move
1
Carlo de FRANCESCHI, Memorie autobiografiche, Trieste, 1924., str.193.


1. Od rodnog Velog Ježenja do biskupske časti

vrh

Juraj Dobrila, rođen je 16. travnja 1812. godine u selu Veli Ježenj, u današnjoj općini Tinjan. Školovao se u župnoj pučkoj školi u Tinjanu (1820-24), u kojoj je poučavao kapelan Ivan Radetić, zatim kod franjevaca u Pazinu (1824-26), gdje je polazio i završio njemačku normalku (pripravnicu) te Karlovcu (1826-32) u kojem je završio šestorazrednu gimnaziju u franjevačkom samostanu: 2

Close Move
2
U knjizi Lelje DOBRONIĆ navedeno je da je u zagrebačkoj klasičnoj gimnaziji školske 1818./1819. godine maturirao Dobrila Juraj, Ilir iz Istre, sela Pazin Okruga tršćanskog, pučanin. Budući da je Jurju Dobrili tada bilo svega sedam godina isključujemo mogućnost da se radi o biskupu Dobrili. Podatak bi trebalo još jednom temeljito preispitati. Lelja DOBRONIĆ, Klasična gimnazija u Zagrebu od 1607. do danas, Zagreb, 2004., 170.

četiri niža razreda (gramaticae Classe) i dva viša (humanitatis Classe). 3
Close Move
3
U Juventusu (Regii Gimnasii Carolostadiensis) 1827. g. zabilježeno je u I. gramatikalnom razredu ime Jurja Dobrile – Dobrilla Georg(ius), Illyr(ius) Pisinens. Dragica GRŠIĆ, Kraljevska Gimnazija Karlovac (1766.-1884.),  Karlovac, 2007., str. 97, bilj. 221.

Polazio je sjemenište u Gorici (1934-38) gdje je studirao filozofiju (1932-34) i bogosloviju (1934-38). Nakon treće godine bogoslovije zaredio ga je za svećenika Matej Ravnihar, prvi slovenski biskup u Trstu i ujedno prvi biskup sjedinjene tršćanske i koparske biskupije. Svoju mladu misu slavio je u Tinjanu, 7. listopada 1837. godine. Kao mladi svećenik 1838. godine, službovao je u Munama i u Hrušici, a potom je od 1839. do 1842. polazio viši teološki studij u Bečkom Augustineumu, gdje je i doktorirao 1842. s tezom Nauka crkvenih otaca o sakramentu ispovjedi (Dissertatio patristica del Confessione sacramentali quam conscripsit). Ondje je upoznao Josipa Jurja Strossmayera, čije su mu se ideje učinile prikladnima za istarske prilike. Od 1842. do 1858. godine službovao je u Trstu, gdje je bio kapela i propovjednik u najvećoj tršćanskoj župi i crkvi Sv. Antuna Novog, zatim vjeroučitelj i ravnatelj djevojačke pučke škole, savjetnik Biskupijskog konzistorija, ispitivač dogmatskog bogoslovlja, od 1849. rektor i profesor sjemeništa za četvrti tečaj bogoslova tršćansko-koparske biskupije, a 1854. bio je imenovan kanonikom i župnikom tršćanske katedrale Sv. Justa. Na prijedlog cara Franje Josipa I., papa Pio IX. ga je 21. prosinca 1857. imenovao porečko-pulskim biskupom. U Gorici je 2. svibnja posvećen, a u Poreču svečano ustoličen 17. svibnja 1858. godine, te je postao prvim istarskim Hrvatom novijeg doba na biskupskoj stolici. Josip Juraj Strossmayer nazvao ga je tada apostolom Istre, 4
Close Move
4
Dr. Vinko RAPOTEC, Škof  dr. Juraj Dobrila politik in voditelj Istranov, Primorski dnevnik, Trst, 18. lipnja 1952.

a poznati profesor Fran Kurelac pisao mu je tada iz Karlovca: Velika mi je radost na srdcu bila dočuvši, kako ste sio na stolicu porečku…Poznaju ponekle Istru, prahrvatsku zemlju, nu mi se duša smije misleći na onaj radostni dan, kad Vaše lice ugledaju te iz Vaših ustiju dočuju, kako je s našom sestricom istarskom… 5
Close Move
5
Antun KALAC, Spomen knjiga, str. 310.

Na carev prijedlog 1875. razriješen je dužnosti porečko-pulskog te imenovan tršćansko-koparskim biskupom. Ustoličen je u Trstu 26. rujna 1875. godine i tu je dužnost obnašao do svoje smrti 13. siječnja 1882. godine. Dr. Juraj Dobrila politički se javno opredijelio revolucionarne 1848. godine, kad je pristupio Slavjanskom društvu u Trstu. Preko tog društva dolazio je u doticaj s najuglednijim tršćanskim osobama slavenske narodnosti, napose sa svećenicima. U to je vrijeme počeo intenzivno raditi na obrazovanju i odgoju hrvatskih intelektualaca kojih do tada, osim nešto nižeg svećenstva, u Istri gotovo nije bilo. Odgojno-obrazovna djelatnost bila je središtem njegova preporodnog djelovanja. Osnivao je škole i stipendije za pomoć nadarenim dječacima iz siromašnih obitelji, koje je slao, ukoliko je trebalo, u pučku školu u Kastav, a zatim u gimnaziju u Rijeku ili Senj, gdje je znao da se neće odnaroditi. Siromašnim župama pružao je novčanu pomoć za nabavu osnovnih potrepština za liturgiju, a u Juršićima je kupio zemljište te uz pomoć, koju je isposlovao od cara, dao sagraditi crkvu, župni stan i školu. O svom trošku tiskao je 1854. godine opširan molitvenik Otče, budi volja tvoja!, koji je doduše prijevod jednog njemačkog molitvenika 6
Close Move
6
Puni naslov molitvenika glasi: Otče, budi volja tvoja! Molitvena knjiga s podučenjem i naputjenjem na bogoljubno življenje, većim delom polag knjige: Isus moja želja od Dra. Alojzia Schlör-a. Iz nemačkog preveo, mnogimi drugimi molitvami i podučenji umnožio Dr. Juraj Dobrila. Profesor bogoslovja u Terstu.

, ali prilagođen i dopunjen za hrvatski puk u Istri, tako da je vrlo brzo postao omiljen u cijeloj Istri, šireći zajedno s vjerskim naukom pismenost i hrvatski jezik. Vjekoslav Spinčić pisao je poslije Dobriline smrti da si narod uz Kačićeve pjesme tom knjigom blaži srce milinom materinskog jezika za mirnih urah trudnoga življenja. 7
Close Move
7
Vjekoslav SPINČIĆ, Crtice iz Hrvatske književne kulture Istre, Zagreb, 1926., 83.

Dr. Berce, autor knjige Oko Trsta, napisao je: Jačanju ljubavi za narodni jezik i otporu protiv potalijančivanja najviše je doprineo molitvenik tršćanskog biskupa Dobrile 'Oče, budi volja tvoja'…Bio je to u neku ruku bukvar narodnog pisma, jezik za narod Istre u prvo vreme nacionalnog buđenja širokih masa tog naroda. 8
Close Move
8
Božo MILANOVIĆ, Hrvatski narodni preporod u Istri, knjiga I.,Pazin, 1967., 244.

Molitvenik je tiskan do danas u mnogo izdanja. Drugi Dobrilin molitvenik Mladi Bogoljub, dao je tiskati posthumno, 1889. godine, njegov veliki prijatelj svećenik Antun Karabaić.

 

2. Djelatnost Jurja Dobrile u Istarskom saboru i Carevinskom vijeću

vrh

Hrvatski dio istarskog poluotoka (današnje područje Istarske županije i liburnijski dio Primorsko-goranske županije), do 1860. godine činio je veći dio Istarskog okružja (njem. Istrianer Kreis; tal. Circolo d'Istria), a od 1861. to je područje dobilo svoj Pokrajinski sabor i nazivalo se Markgrofovijom Istrom (tal. Marchesato d'Istria). 9

Close Move
9
B. STULLI, Istarsko okružje 1925-1860., str. 38-39.

Od osnivanja Istarskog sabora 10
Close Move
10
Po nacionalnoj pripadnosti sastav prvog saziva Istarskog sabora činilo je: 25 Talijana (20 liberalnog protalijanskog i antiaustrijskog opredjeljenja, pet umjerenijeg austrofilskog usmjerenja); tri Hrvata (kao virilisti biskupi Poreča Juraj Dobrila i Krka Ivan Vitezić, te predstavnik vanjskih općina sudbenih kotareva Lošinja, Krka i Cresa kanonik Franjo Feretić) i dva Slovenca (kao virilist biskup Trsta Bartolomej Legat i zastupnik vanjskih općina izbornih kotareva Voloskog i Podgrada Josip Samsa, odnosno Samša). Nevio ŠETIĆ, O povezanosti Istre s ostalim hrvatskim zemljama, Naša sloga 1870.-1915., Zagreb, 2005., str. 60.

do smrti Juraj Dobrila je bio njegov virilni član (kako bi očuvao dostojanstvo biskupskog položaja od 1868. nije više sudjelovao u njegovom radu), te predstavnikom u bečkom parlamentu (do 1873.). Na zasjedanjima Istarskog sabora zalagao se za ravnopravnost hrvatskog i slovenskog s talijanskim jezikom, za uvođenje hrvatskog i slovenskog jezika u škole, za gospodarsko uzdizanje sela, za uređenje zemljišnih knjiga, za pomoć u izgradnji crkava i župnih stanova, za stalni fond za siromašne, snižavanje poreza za Istru, uzdržavanje glavnih cesta, bolnica te posvećivao veliku pažnju gospodarskim problemima Istre. U jednom od svojih prvih istupa u porečkom Saboru zatražio je da uz talijanski jezik i hrvatski postane službeni jezik u Saboru i u uredima: Mi nismo u Istri po nečijoj milosti, mi već stanujemo ovdje više od dvanaest stoljeća i pol, imamo dakle jednaka prava s drugima …Vrijeme u kojem živimo jest kojekakvo i zahtjeva od svakoga neka se pametno vlada da se ne zametne kavga među narodima… Iza ovakvih izgleda pravde i opreza pozivam se, gospodo, pravdu i opreznost vašu. Što biste vi rekli da se uskrate vama ona prava koja mi tražimo, za dvije trećine naše pokrajine? 11
Close Move
11
Knjiga o Istri, str. 38.

Dobrilino pozivanje na razbor i pravednost građanstva bilo je uzaludno. Prijedlog da se hrvatskom jeziku prizna ravnopravnost u saboru jednostavno je odbačen. Naime, bitni interesi toga građanstva tražili su da se Istra talijanizira. Spomenuti Carlo De Franceschi je 1879. g. objelodanio djelo L’Istria - note storiche, koje je posvetio istarskoj mladeži u čijoj su svijesti note storiche (povijesne bilješke) budile, uobličavale i jačale spoznaje o Istri kao neprijepornoj talijanskoj zemlji i amorfnoj masi Slava, koja i nije drugo doli materijal za asimilaciju. Naime, De Franceschi je poput Carla Combija, uz Tomasa Luciania vođa istarskog iredentizma, iskreno vjerovao da je asimilacija Hrvata u interesu njih samih jer talijanizirati se, znači civilizirati se. 12
Close Move
12
Josip ŠIKLIĆ, Prema sintezi istarske povijesti, u: Čitajući znakove vremena, I. i II. kulturološki skup Nove Istre 1998.-1999.,  zbornik eseja, Pula-Rovinj, 2001., str. 89.

Prema popisu stanovništva, koji je Austrija provela 1846. godine na temelju razgovornoga jezika, u Istri je bilo ukupno 234.000 stanovnika, od toga 166.440 Hrvata i Slovenaca ili 71,12%, a Talijana 60.040. ili 25,65%. 13
Close Move
13
Prema statistici iz 1869. godine živjelo je u Istri i istarskim otocima, na prostoru od 4.954 km2 , 263.191 stanovnik. Po narodnosti bilo je u Istri 148.500 Hrvata (56,4%), 30.000 Slovenaca (11,4%) i 83.190 Talijana (31,6%) te 1.500 Rumunja. Božo MILANOVIĆ, Hrvatski narodni preporod u Istri, knjiga I.,Pazin, 1967., str. 197.

Premda je prema navedenim podacima Istra bila hrvatska zemlja, vlada austrijske monarhije dala je predstavnicima talijanskoga građanstva vlast u Pokrajinskome odboru, a nedemokratski kurijalni izborni sustav koji je favorizirao društveno bogatiji sloj, a tada su to bili Talijani odnosno njihove građanske stranke, osigurao im je većinu u Pokrajinskome saboru u Poreču, tada važnom središtu veleposjednika i sitne lihvarsko-trgovačke buržoazije kojoj je pad feudalizma širom otvorio put za lihvarsko-kapitalistički pohod prema nezaštićenom i siromašnom hrvatskom selu. Istarski Hrvati nisu imali građanski stalež, bili su uglavnom seljaci, a osim svećenika i malobrojnih učitelja, nisu imali svojih obrazovanih ljudi. 14
Close Move
14
 Istra je između austrijskih pokrajina po broju onih koji su znali čitati i pisati, bila na 14 mjestu. Za njom su zaostajali Galicija (77,12% nepismenih) i Dalmacija (83,34%), Božo MILANOVIĆ, n. dj., str. 199.

S analfabetizmom bila je povezana gospodarska i politička zaostalost, mogućnost zavaravanja i potkupljivanja na izborima. U ovako teškom gospodarskom stanju istarskog sela počela je i trajala lihvarsko-kapitalistička najezda s ciljem da se iz novih robo-novčanih odnosa s poljoprivredom izvuče što veća dobit. Zato je Jakov Volčić, kao župnik u Zarečju kod Pazina, pisao u ljubljanskim Novicama 1878. godine, da je uz pravdaštvo drugi glavni krivac za žalosno gospodarstvo slavenskog seljaka u Istri bez dvojbe lihva. 15
Close Move
15
Božo MILANOVIĆ, n. dj., str. 199.

Evo kao je 1862. godine biskup Dobrila u bečkom parlamentu ocrtao položaj istarskih seljaka: Bijeda je u Istri postala permanentnom. Ima općina u kojima se najveći dio stanovništva u doba bijede hrani sirovom travom ili divljim jagodama. Ima općina u kojima otprilike polovica stanovništva jede hranu bez soli ili uživa sol koja je namijenjena stoci. Zemlja kao kapital ništa ne nosi. Svake je godine u Istri suša i grad. Žita urodi samo za jedan dio naših potreba, a već petnaest godina nismo imali dobru žetvu. U zemlji je nekada bilo mnogo ovaca, ali njihov broj se smanjio. One su postale žrtve poreskog pritiska. Stoga je počelo nedostajati i odjeće…Divnih hrastovih šuma više nema. Ribolov je opao. Bolest je uništila svilenu bubu. Pitam vas, gospodo, što se može tražiti od ljudi koji su uvijek puni brige za hranu, koji piju nezdravu vodu, a i takve nemaju dovoljno, od naroda od kojega 70-80% ljudi u nizinama boluje od malarije? 16
Close Move
16
Grupa autora, Knjiga o Istri, Zagreb, 1968., str. 36.

Ovaj kao i drugi istupi biskupa Dobrile na sjednicama Carevinskog vijeća od osobite su važnosti jer je ukazivao na tadašnje akutne probleme u Istri. Dobrila je podupirao biskupa Josipa Jurja Strossmayera i njegove ideje razvitka Rimokatoličke crkve na Prvom vatikanskom koncilu (1869-70.).

 

3. Predvodnik hrvatskog narodnog preporoda u Istri

vrh

Dr. Juraj Dobrila od 1868. godine, pokrenuo je drugi način borbe za narodno prosvjećivanje (čitaonice, glasila, prosvjeta, gospodarstvo…), te je svojim autoritetom i organizacijskim sposobnostima predvodio nacionalni pokret. Dobrilina koncepcija bila je: aktivirati narod na planu nacionalne samoobrane, njegovati narodni jezik, čuvati tradiciju, podići se gospodarski i politički, prihvatiti nove civilizacijske i kulturne tekovine, a pomoću svega toga naći put da se narod izvuče iz očajne bijede. Na planu političke borbe s talijanskim građanstvom njegov je zahtjev bio da se Hrvatima i njihovu jeziku u svim javnim poslovima priznaju ista prava koja su imali Talijani. Mi hoćemo jednakopravnost, to jest jednaka prava za njih i za nas – kaže se u programatskom članku objavljenom u Našoj slozi 1872. godine. I baš zbog toga želimo da naši susjedi prestanu snivati o nekom isključivo talijanskom kulturnom u Istri elementu, pa tvrditi da se Istra ne smije i ne može izobraziti nego tobože na temelju jedinoga talijanstva… Mi se dakle obraćamo talijanskoj izobraženoj u Istri stranki, koja sada ima kod nas moć i silu u rukama pa od nje zahtijevamo da se spomene pravde i pravice, te da nam ne preči više izobražavati se i napredovati onako, kako je nama samima najmilije i najugodnije. 17

Close Move
17
Naša sloga, br. …., Trst, … 1872., str. …., članak

Dobrila je odlučno utjecao na pokretanje prvih hrvatskih novina i časopisa u Istri. Na njegovu inicijativu u Trstu su objavljena dva godišta kalendara (za 1869. i 1870. godinu) na hrvatskom jeziku Istran, koje je uredio Slovenac Franjo Ravnik. 18
Close Move
18
Franjo Ravnik je služio kao svećenik uglavnom u hrvatskom dijelu Istre – u Črnom Vrhu i Butonigi kao duhovni pomoćnik, u Kastvu je bio ravnatelj hrvatske pučke škole, u talijanskoj gimnaziji u Kopru predavao je hrvatski jezik, godine 1867. izabran je u koparskom kotaru za zastupnika porečkog sabora.

U kalendaru za 1869. pisci, među kojima i Dobrila, pišu u duhu štorosmajerovskog jugoslavenstva, dok kalendar za 1870., u kojem pišu između ostalih Vjekoslav Spinčić, Matko Laginja i Vinko Zamlić, nosi pečat pravaške ideologije. Za narodni preporod u Istri od iznimne je važnosti bilo pokretanje lista Naša sloga (1870) koji je bio, kako piše Fran Barbalić, ogledalo narodne borbe u Istri. 19
Close Move
19
Fran BARBALIĆ, Narodne borba u Istri. Od 1870. do 1915. godine (Prema bilješkama iz 'Naše sloge'), Zagreb, 1952., str. 9-14.

Dobrila se na pokretanje lista vjerojatno odlučio u Rimu, u kojem je krajem 1869. i u prvoj polovini 1870. godine gotovo stalno prisustvovao prvome Vatikanskome saboru. Tu je bio u neposrednom kontaktu s Josipom Jurjem Strossmayerom i tršćansko-koparskim biskupom Bartolomejom Jernejem Legatom. U pismu Antunu Karabaiću, od 11. siječnja 1870. Dobrila sažeto utvrđuje potrebu za izdavanjem glasila novinskog tipa, a istovremeno naznačuje i njegovu osnovnu konstrukciju: Naša braća pogiba; tišću ju od dvije strane uprav kao klišći; gore nego sada nije nam još nikad bilo. Čini mi se, da bi morali barem pokušati, nebi li se narod naš po Istriji dao malko probuditi. Najshodnije srjedstvo, kako je sudim, bio bi mali listak po priliki, što je veličina, kao pokojna 'Domovina' 20
Close Move
20
Domovina je izlazila u Gorici od 1867. do 1869., a izdavao ju je Andrej Marušič.

ili 'Zarja'; 21
Close Move
21
Jadranska zarja, polumjesečni politički, poučni i zabavni list,izlazila je u Trstu od 1869. do 1870., a uređivao ju je Gašper H. Martelanec.

za našu namjeru bi dosta bilo, izdavat ga dva puta na mjesec. Sadržaj bi mogao biti; gospodarstvene pouke – kadšto male stvari vjerozakonske, - spisi o poglavitih zakonih po primjeru 'Novic' 22
Close Move
22
Pošto u Hrvatskoj nije bilo preporodnog seljačko lista, uzor za pokretanje Naše sloge postao je organdra Janeza Bleiweissa Novice. Novice su bile namijenjene buđenju i pouci slovenskog puka u konzervativno-prosvjetiteljskom duhu. Utjecaj Novica u počecima uređivanja Naše Sloge nije se odnosio na njen politički sadržaj. Može se govoriti o utjecaju određenog  oblika i tona obraćanja seljacima, zatim na raspored rubrika, ali se u kasnijim brojevima sve to promijenilo.

– izabrane narodne pričice, piesme, itd.,- svjeti o domaćih istarskih potrebah – kratke političke viesti itd. 23
Close Move
23
Božo MILANOVIĆ, n. dj., 247-248.

Naša sloga je osmišljena kao poučni, gospodarski i politički list. Tiskan je i izdavan pod motom narodne poslovice Slogom rastu male stvari, a nesloga sve pokvari. Počela je izlaziti u Trstu 1. lipnja 1870. kao dvotjednik (do kraja 1883.), na četiri stranice malog formata (do 31. prosinca 1877.), a od srpnja 1899. do 25. svibnja 1915. izlazila je u Puli. Prvi je urednik bio Antun Karabaić, svećenik krčke biskupije koji je tada bio na službi u Trstu, a Mate Bastian 24
Close Move
24
Mate Bastian (Baštijan, Matko, pseudonim Omišljanin), svećenik, političar i književnik (Jug kraj Kastva, 5. rujna 1828. – Trst, 25. studenoga 1885.) koji je, od 1856. do smrti, živio i radio u Trstu, gdje je bio vjeroučitelj u više škola.

glavni suradnik i pomoćnik urednika. Zadaću i program Naše sloge najavilo je uredništvo u prvom članku prvog broja pod naslovom Mili rode! izjavom da list ima postati živo središtje svega duševnoga pokreta u tih naših stranah. Za razliku od preporodnih listova banske Hrvatske i Dalmacije, koji su se na početku narodnog preporoda obraćali inteligenciji kao jezgri rodoljuba pozvanoj da budi sve slojeve naroda, Naša sloga obraćale se izravno seljaku, pa su stil i sadržaj prilagođeni hrvatskom seljačkom puku. Naša sloga bila je u svom pisanju vrlo blaga i kompromisna. Nije izlazila s nekim borbenim programom već je posvećivala veću pažnju političkom odgoju hrvatskih seljaka, poticala je u njima ljudsku i nacionalnu samosvijest i vrlo oprezno ukazivala na pripadnost Istre Hrvatskoj, gdje je podržavala Narodnu stranku. Naša sloga posvećivala je veliku pažnju općinskim izborima i borbi da općine dođu u hrvatske ruke, zatim pokrajinskim i parlamentarnim izborima, zalažući se da se biraju naši i pošteni ljudi. Ispočetka nije napadala Talijane vjerujući da će se njeni kandidati zauzimati i za njihove potrebe. Bilo je to zbog toga što se svećenici u nacionalno miješanim krajevima nisu lako usuđivali povesti oštru nacionalnu borbu jer su vodili računa da su pastiri i Hrvata i Talijana. U prvih deset godišta Naša sloga je, prema mišljenu Mirjane Gross, stvorila podlogu za širenje moderne nacionalne svijesti među hrvatskim seljacima u Istri, a samim tim i njihovo pripremanje za sudioništvom u budućem masovnom nacionalnom pokretu. 25
Close Move
25
Mirjana GROSS, Značaj prvih deset godina Naše sloge kao preporodnog lista, Zbornik Pazinski memorijal, sv. 2., Pazin, 1970.,55.

Dobrilino publicističko djelovanje je vrlo plodno. Ostavio je više rukopisa: zbirku poslovica, poučnih priča, kritika pod naslovom Različito cvijeće, propovijedi, pastirske poslanice i dr., te veliku korespondenciju (uništena je), a nije dovršio Povijest o posljednjem obćem crkvenom saboru vatikanskom (rukopis nije sačuvan). Objavio je mnogo članaka anonimno, najviše u listu Naša sloga, stoga ih je nemoguće sa sigurnošću prepoznati. Dobrilinom smrću završava prva faza istarskog narodnog preporoda. Njezina su dvadesetogodišnja postignuća bila samo naoko skromna. U doba kada je počela kapitalistička ekspanzija u Istri nije bilo hrvatskog građanstva, a to znači da su izgledi za uspješan nacionalni otpor bili vrlo nepovoljni. Dr. Juraj Dobrila, biskup i narodni preporoditelj, najznačajnija je ličnost Istre (i Kvarnerskih otoka) u 19. stoljeću. Bio je inicijator bitnih akcija koje su 50-ih, 60-ih i 70-ih godina 19. stoljeća išle za buđenjem nacionalne svijesti među istarskim Hrvatima i za stvaranjem širokog narodnog pokreta koji će u svom teškom i neravnomjernom povijesnom razvoju konačno dovesti do integracije istarskih Hrvata u hrvatsku naciju.
vrh
Highslide JS

 

O nama
Close Move
Logo
Web stranice uredio i izradio:
Igor Dobrić, prof. povijesti i filozofije
e-mail
Gimnazija i strukovna škola Jurja Dobrile, Pazin
| Kontakt
Close Move
Logo
Gimnazija i strukovna škola Jurja Dobrile, Pazin
Šetalište Pazinske gimnazije 11, 52000 Pazin
tel. 052 624 017
Ravnatelj: Josip Šiklić, prof.
e-mail
| ©2008 Gimnazija i strukovna škola Jurja Dobrile, Pazin Highslide JS